Francesca Albanese za N1: Izrael je aparthejdski režim

N1: Prije nekoliko godina upozorili ste da ono što se događa u Gazi neće ostati u Gazi, i nije ostalo. U posljednjih nekoliko tjedana vidjeli smo mnoga ubojstva u Libanonu, gotovo tisuću ljudi je ubijeno. Ima ubojstava i na Zapadnoj obali, kao i u Gazi. Prijelaz u Rafi je sada zatvoren. Dakle, kako se sve to zaustavlja?

Albanese: Zaustavlja se vrlo jednostavno – primjenom međunarodnog prava, prestankom osnaživanja Izraela i prestankom dopuštanja Izraelu da nastavi donositi razaranje regiji. I znate, rekla sam – da, točno je – rekla sam to još davno, sedam dana nakon 7. listopada, te tragedije, nema nikakve sumnje u to. Tjedan dana nakon 7. listopada rekla sam da će se Izrael pripremiti za najveće etničko čišćenje Palestinaca, i to se dogodilo. Dogodilo se točno onako kako sam predvidjela. Zašto? Nisam tada imala kristalnu kuglu, niti je imam sada, nego zato što je Izrael utemeljen upravo na tome – na prisilnom raseljavanju Palestinaca, na etničkom čišćenju Palestine.

Nažalost, Izrael nije sam. Izrael ne bi bio u stanju počiniti zločine koje je počinio u posljednjih 900 dana, niti ranije, bez previše država koje pružaju vojnu, stratešku, političku i ekonomsku podršku. Ta podrška dio je međusobno povezanog sustava interesa. I mislim da nitko od nas nije siguran u takvom sustavu.

Dakle, ja ne zagovaram uništenje Izraela. Samo tražim da Izrael poštuje međunarodno pravo, da ne održava nezakonitu okupaciju, kako je rekao Međunarodni sud pravde, da okonča svoje aparthejdske prakse i odgovara za genocid.

N1: U posljednjih nekoliko tjedana vidjeli smo i strašan napad na jednu iransku školu u kojem je ubijeno više od 160 djece. Ni Amerikanci ni Izrael nisu priznali da su to učinili. Predsjednik Trump je čak rekao da je moguće da je Iran to učinio sam sebi. Mislite li da će i ovaj zločin proći nekažnjeno?

Albanese: Nadam se da neće. Ne postoji jednostavan odgovor. Proći će nekažnjeno ako mu dopustimo da prođe nekažnjeno. U tom smislu, pogledajte – ja kažem da Gaza i Palestina, uz prihvaćanje Palestine, nisu kraj međunarodnog prava i nisu kraj sustava koji smo poznavali. Naprotiv, one razotkrivaju svijet u kojem živimo – svijet u kojem je život mnogih potrošna roba, gdje ljudi mogu biti ubijeni, ostavljeni bez roditelja, bez doma, mogu biti mučeni, silovani – u suštini u interesu nekog drugog.

Izrael je aparthejdski režim. Izrael održava aparthejd nad Palestincima. A ono što je učinio Palestincima jest da je tu zemlju i ljude koji u njoj žive pretvorio u eksperiment. Izrael je testirao tehnike nadzora i oružje koje se potom prodaje. Čak i tijekom genocida, Telavivska burza nastavila je rasti dok je izraelsko gospodarstvo padalo, a ljudi su ubijani, masakrirani, doslovno nestajali.

I nažalost moram reći – žao mi je ako to dolazi kao iznenađenje – ali Srbija je dio toga. Zato što je vaša vlada jedan od najjačih i najodlučnijih saveznika Izraela, bez imalo srama.

N1: Ne znam jeste li upoznati, ali tajne službe koristile su privatnu izraelsku tehnološku tvrtku, softver Cellebrite, za špijuniranje aktivista, novinara i drugih. Postoji i bivši Netanyahuov savjetnik, Srulik Einhorn, koji je bio savjetnik predsjednika Aleksandra Vučića. Kada smo to pitali izraelsku ambasadoricu, odbila je komentirati. Nismo čuli ni službene izjave izraelske ni srpske vlade. Kako vi to vidite?

Albanese: Pa već u vašim riječima vidi se ozbiljnost situacije. Naravno da neće komentirati. Što bi mogli reći? Ne mogu ni negirati ni priznati. Sve je očito. Sada je na običnim građanima da to razumiju. Nije normalno imati lidere koji dopuštaju da se njihovi građani špijuniraju.

Danas se, zajedno s univerzalnošću prava, testira i solidarnost. Kao što je Nelson Mandela govorio – nitko nije slobodan dok svi nisu slobodni, a prijetnja slobodi negdje je prijetnja slobodi svugdje.

Veza između izraelskog sustava i srpske vlade je jasna. Zato mislim da je to važno bez obzira na to što ljudi misle o Palestini. Ne moraju svi biti pro-palestinski aktivisti. Brinite o sebi. Tražite odgovornost od svojih lidera. Jer ta snažna veza s državom koja je koristila druge ljude kao laboratorij za testiranje nadzora i oružja – a to oružje danas koriste najautoritarniji režimi – neće vam donijeti ništa dobro.

Druga stvar koja se testira uz univerzalnost prava jest solidarnost. Iz ovog genocida možemo izaći jači i slobodniji samo ako budemo stajali zajedno. Danas širom svijeta vidimo obračun s civilnim društvom, s ljudima koji ustaju jedni za druge. Još uvijek imamo malo prostora za djelovanje prije nego što se prozori naše slobode potpuno zatvore. Zato je važno suprotstaviti se ovim zloupotrebama i boriti se za poštovanje međunarodnog prava.

N1: Ljudi vide nekažnjivost za sve ove zločine i sve što se događa u svijetu. Mnogi se pitaju čemu međunarodno pravo ako ga nitko ne poštuje. To može utjecati na gubitak optimizma za promjene.

Albanese: Da, mislim da je defetizam naš najgori unutarnji neprijatelj. To nije lako razumjeti – kao kada nakon mnogo tame iznenada imate previše svjetla, oku treba vrijeme da se prilagodi. Ono što je Palestina razotkrila jest sam sustav. A ono što Libanon i Iran danas trpe jest činjenica da se suprotstavljaju tom sustavu.

Postoje ljudi koji na svemu ovome zarađuju – tehnološka industrija, industrija nadzora, industrija oružja i oni koji kontroliraju veliki kapital. Oni profitiraju od razaranja i ubijanja nevinih ljudi. Toga moramo biti svjesni.

Možemo reći da međunarodno pravo postoji, ali da ga nitko ne poštuje – to nije točno. Južna Afrika pokrenula je postupak protiv Izraela pred Međunarodnim sudom pravde, a broj zemalja koje se pridružuju tom slučaju raste, iako sporo.

Suština je da nam treba pokret. Treba nam jedinstvo među narodima, među borbama – organizacijama koje rade s migrantima i izbjeglicama, koji su sljedeće žrtve. Na udaru su izbjeglice, tražitelji azila, manjine, kvir zajednice, svi koji se bore za ljudska prava ili socijalnu pravdu. Sada je vrijeme da se ujedinimo i promislimo o svijetu u kojem želimo živjeti.

Cijeli razgovor čitajte na N1 Srbija.